Objavljeno u listu Pomorac br.2
Ma kako je lijepo pisati o nečemu o čemu a ma baš ništa ne znadeš. Nasumce lupaš po kojekakvim slovima, dobar dio njih uobliči se u nekakve riječi, ove pak se kako - tako usklade u rečenice i na kraju dolazi točka. Točka, ma kako je to lijepa interpunkcija, ali i pojam...
Dvojica viđenijih članova "Kluba Sušačana" pozvali su me u Kont (možda bi trebalo pisati "Cont", ali mi godina proizvodnje, moje, naravno to zabranjuje) na kavu i platili. Nakon toga su mi naručili naslov. Bio sam plaćen: ili prihvatiti naslov ili vratiti novac za kavu. Kako sam škrti Nerezinac, učinio sam ono prvo. Spasit će me jedino "upitnici" (?,?,?,?...). Kad iza nekog slijeda, reda dolaze tri točke, u matematici to znači da ih ima beskonačno,ili, bolje mi se sviđa lingvistički pojam, bezbroj.Kao prva riječ u naslovu je "naš". Da bih znao na što se odnosi"naš", trebao bih prvo raščlaniti tko smo to "mi". Odavna su me učili da smo "mi" ovdje "od stoljeća sedmog", znači Slaveni. Kad tamo, počeli su nam u novije vrijeme brojiti krvna zrnca, nekakve DNK i uvjeravaju nas da su otkrili da smo mi Hrvati samo 29% Slaveni,a 71% neslaveni, od čega najviše Eu7 (Dinarsko-Vedoarijski), i to 45%[1]. I to, uvjerava me autor, da je najviše toga upravo u Kvarneru. Kako očito nije jednostavno odgovoriti tko smo "mi", pokušat ću vidjeti tko sam "ja"; i to od novijeg doba, od mog rođenja. Sjedeći na zidiću uz Studenac[2] gledao sam prema jarbolu uz njega i vidio zastavu Kraljevine Italije, četničku, ustašku, partizansku, Trećeg Reiha, jugoslavensku i hrvatsku. Eh, nema mi puno pomoći, pravi sam sette bandiere. Dakle ne znam što je to "moje"; odakle da znam što je to iz naslova "naše"?Pojam "autohtono" još manje mi je poznat. U novinama čitam, na primjer, da su medvjed, čagalj, divlja svinja i mnoge druge zvjerke alohtone na našim otocima. Ja samo znam da daju dvostruke glavobolje: ovčarima koji bi ih zatrli i lovcima koji u njih trebaju pucati, a neće da ih ubiju. A činjenica je da su u špilji pokraj Ćunskoga našli kosti medvjeda stare 8000 godina. Dakle, tada je bio autohton, pa alohton i ...nakon nekoliko stotina godina, kada se ovdje ponovno udomaći, bit će autohton. A da li je salata autohtona? Od kada? Je li krumpir i kukuruz autohton?Autohtona je lošinjska pasara. Od kada? Nekoliko stotina godina, da i ne. Prije toga valjda je bio autohton guc, ranije batana, još ranije ladva. Tih monoksila imamo u svakom boljem muzeju. U Tanzaniji sam se na njima lani vozio: jedrio i veslao. I tamo je autohton. Dio mojih predaka, i predaka mog crnog velikog prijatelja Josepha, pred 15000 godina krenuli su iz današnje Tanzanije prema Arabiji, Perziji , Srednjoj Europi i došli pred 8000 godina amo na Kvarner na trajno ljetovanje. Gdje je, dakle, ladva autohtona? U Nerezinama ili u Dar es Salaamu? A batanu, guc i pasaru imaju i oni tamo. Jesmo li Joseph i ja autohtoni tamo ili ovdje? Karakteristika senilnosti je da zaboravljaš gdje si maloprije ostavio naočale, a sjećaš se detalja iz djetinjstva. Sjetio sam se one: tutto il mondo è un paese. Riječ "autohtonost" hoću zaboraviti, namjerno.Treća riječ iz naslova je "brod". Za Dalmatince je to, takorekuć, i sve što pliva. Trometarski čamac svakako. Za nas stare Nerezince brod je ono što ne možeš povući na kraj samo rukama; moraš imati skual (poluge nisu dovoljne), vuaži, ašpe, paranak, uargan...Kada se sve uzme u obzir, mora svakako biti dulji od dvadesetak metara. U Pomorskom zakonu[3] "brod" je plovilo ili dulje od 12m, ili ima više od 15 BT ili smije voziti više od 12 osoba. Prilično elastično, nema što. Dakle pojam "broda" je kao vino: ovisno o geografskom podrijetlu i godini berbe.Izgubio sam se!Ipak, mislim da su naručioci teksta htjeli da napišem nešto o liburni. Naravno ni o liburni ne znam ništa[4]...
Cijeli tekst možete pročitati u listu broj 2. Preuzmite List "Pomorac"